PRODULJENJE ROKA PRIJAVE NA UMJETNIČKI NATJEČAJ - DO 1. LISTOPADA

MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA
DVOR VELIKI TABOR
raspisuje
natječaj za projekte land arta, skulptura i instalacija u interijeru ili eksterijeru Dvora Veliki Tabor –
„Veronika u i oko Velikog Tabora“

Prijava: 1. listopada 2018.
Mjesto: Desinić, Dvor Veliki Tabor

Muzeji Hrvatskog zagorja – Dvor Veliki Tabor otvaraju natječaj za izvedbu projekata umjetničkih i kreativnih intervencija u prostoru Dvora Veliki Tabor i oko njega na temu „Legenda o Veroniki Desinićkoj“. Pod umjetničkim i kreativnim intervencijama podrazumijevaju se projekti za izradu land arta, skulptura i instalacija u interijeru ili eksterijeru Dvora Veliki Tabor.
Svaki poslani projekt treba uključivati tekstualni opis ideje i vizualnu interpretaciju iste (crtež, fotografija, skica, maketa…)
Rok za prijavu je 1. listopada 2018. godine!

Usmena predaja o Veroniki Desinićkoj je 2014. godine registrirana kao nematerijalno kulturno dobro - Rješenjem Ministarstva kulture upisana je u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.

Cilj ovog natječaja je, posredstvom suvremene umjetnosti, u prostor upisati usmenu predaju o Veroniki Desinićkoj i tako omogućiti posjetiteljima dodatnu atrakciju lokacije.
Namjera je da se na neposredan način umjetničkom formom skrene pozornost na mogućnost očuvanja nematerijalne baštine lokaliteta.

Uvjeti natječaja:
- projekti umjetničkih radova moraju biti inspirirani Legendom o Veroniki Desinićkoj (koja se nalazi na kraju teksta natječaja)
– na natječaju mogu sudjelovati svi zainteresirani
– ista osoba na natječaj može poslati jedan prijedlog
– u obzir dolaze projekti za land art, skulpture i instalacije u interijeru ili eksterijeru Dvora Veliki Tabor
– rad mora biti tehnički izvediv
– rad treba poštovati i uvažiti specifične uvjete kulturnog i realnog krajolika (kasnosrednjovjekovni dvor, šuma, brijeg i sl.)
– rad treba biti privremenog karaktera i bez štetnih posljedica po prostor
– sudjelovanjem na natječaju autor/ica pristaje da se nagrađeno rješenje izvede u okviru jednog od projekata ili jedne od godišnjih manifestacija Dvora Veliki Tabor te medijski prezentira.

Prijedlog mora sadržavati:
- tekstualno obrazloženje projekta uz opis materijala koji će biti potreban za eventualnu realizaciju
- vizualizacije mjesta eventualne realizacije projekta smještene u prostor Dvora Veliki Tabor ili izvan njega (crtež, fotografija, skica, maketa…)
- okvirni prijedlog proračuna i okvirni popis potrebnih rekvizita i materijala za izvedbu
- osnovne podatke o autoru projekta: ime i prezime, datum rođenja, mjesto i adresa prebivališta te kontakt (broj telefona i e-mail adresa).
O odabiru najboljeg projekta odlučit će stručna komisija imenovana od organizatora. Najuspješniji rad bit će proglašen, objavljen i nagrađen s 1.000 kuna u listopadu 2018. godine.
Preporučamo prethodni dolazak na lokaciju kako bi se vidjele mogućnosti eventualne realizacije projekta s obzirom da se u zidove Dvora Veliki Tabor ne smije fizički intervenirati.

Prijedlozi se šalju u pdf formatu na dvt@mhz.hr ili poštom na Dvor Veliki Tabor, Košnički Hum 1; 49 216 Desinić s naznakom „Umjetnički natječaj: nematerijalna baština“.
Za sve dodatne informacije kontaktirajte nas putem e-mail adrese dvt@mhz.hr ili na broj telefona 049/374-971.

„Prema legendi, nekada davno na prostoru Hrvatskog zagorja vladao je moćni ban, grof Herman II. Celjski. Njegov mladi sin Fridrik, jašući očevim posjedima, zagledao se u nježnu zlatokosu ljepoticu Veroniku. Između Veronike i Fridrika buknula je uzajamna ljubav koja nikako nije bila po volji starom grofu Hermanu. Unatoč njegovom protivljenju, Fridrik i Veronika pobjegli su u grad Fridrihštajn u blizini Kočevja u Sloveniji gdje su se potajno vjenčali. Stari grof Herman ubrzo je doznao za njihovo vjenčanje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada, te je ona pobjegla preko Gorskoga kotara i Kalnika do seoca Sveta Margita. Međutim, sam Fridrik nije uspio pobjeći očevoj vojsci, a vojnici su ga zarobljenog dopremili u Veliki Tabor. Razjareni otac zapovjedio je vojsci da sina odvedu u Celje i da ga tamo zatvore u kulu – usku i visoku oko 23 metara, bez krova. Odmah pošto su u kulu ubacili mladog Fridrika, zazidali su sve otvore osim jednog kroz kojeg su Fridriku ubacivali hranu. Tu je proboravio preko četiri godine. Kada ga je otac odlučio osloboditi iz kule, mladić je bio psihički slomljen. Od tada se ta kula zove Fridrikova kula. Veronika također nije imala sreće. Hermanovi vojnici su je dopremili u Veliki Tabor i zatvorili u mali zatvor bez prozora, pokraj ulaza u dvorac. Herman je nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana.
U predvečerje drugog dana suci su izjavili: Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridriku. No, presvijetli bane, ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane završen. Unatoč presudi, čim su suci krenuli prema izlazu, grof Herman izdao je nalog kaštelanu da ubiju Veroniku. U dvorištu Velikog Tabora postavili su drvenu posudu punu vode i u njoj utopili Veroniku. Njeno mrtvo tijelo uzidali su u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac. Ipak, čak se i danas, osobito u dugim zimskim noćima, u Velikom Taboru uz zavijanje vjetra čuje jecanje nesretne Veronike…“