Hladno oružje i zaštitna oprema iz kulturno povijesne zbirke Dvora Veliki Tabor

Izložbom  Hladno oružje i zaštitna oprema iz  kulturno- povijesne zbirke Dvora Veliki Tabor predstavljamo primjerke oružja koje smo uspjeli otkupiti tijekom proteklih 20-ak godina. Najbrojniji su mačevi, zatim slijede zaštitni oklopi, noževi, helebarde….

Mač je oduvijek bio cijenjeno i skupocjeno oružje koje služi za sječu i ubadanje, za obranu i za napad. Mač je u upotrebi još od prapovijesti, od brončanog doba. Osnovni dijelovi mača ostali su od prapočetaka isti, mač se sastoji od oštrice i drške. Iz osnovnog oblika razvile su se razne vrste mačeva: kratki mačevi, mačevi dvoručnjaci, rapiri, mačevi za probijanje pancira, noževi i bodeži. Prema namjeni mačevi mogu biti sudski, časnički, vojnički, lovački, sportski, ukrasni i paradni, pješadijski i konjanički mačevi.

Od 11. do početka 14. stoljeća mač je bio osnovni dio naoružanja svakog plemića koji je od kralja dobio u leno neka imanja ili prava i koji je imao obvezu služiti  pod oružjem. Njihova je prva i „sveta“ zadaća bila zaštita Crkve, vjere i kralja. U ranijem periodu mač su smjeli opasivati samo plemići, a tek kasnije i ugledni građani. Dostojanstvo i čast nositelja mača obilježavala se i nakon smrti viteza, na njihovim nadgrobnim spomenicima  često se nalaze prikazi njih samih, u viteškom oklopu, opasani mačem.

Najstariji mač u našoj zbirci je kasnosrednjovjekovni mač datiran u razdoblje između 1250. – 1350. godine, najveći je mač dvoručnjak koji se morao zbog veličine i težine držati s dvije ruke (oko 1580. g.). Na mačevima se nalaze različiti natpisi, oznake ( govore o njihovom porijeklu i vlasnicima) i ukrasi (barokni ornament, ugravirani vegetabilni motivi). Na nekim mačevima su prisutni i ostaci pozlate.

Zaštitno oružje ilustriraju metalni, kovani oklopi i poluoklopi. Njihova je težina mogla iznositi od 10 – 25 kg. Običan smrtnik nije smio niti je mogao nabaviti oklop. Samo su plemići smjeli nabaviti oklop. Imati što ljepši ili bolji oklop bila je moda i pitanje prestiža pojedinih plemićkih kuća. Uz oklope u kojima se izlazilo na ratište, postojali su turnirski oklopi. No, oklopnik je bio slabo pokretljiv i to je dovodilo do brojnih problema. Pojava vatrenog oružja zahtijevala je veću mobilnost.