Novosti i najave

Natječaj za prikupljanje dječjih likovnih radova (stripova) na temu Legenda o Veroniki Desinićkoj

26. ožujka, 2019.

MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA
DVOR VELIKI TABOR
raspisuje
Natječaj za prikupljanje
dječjih likovnih radova (stripova) na temu
Legenda o Veroniki Desinićkoj.

Usmena predaja o Veroniki Desinićkoj je 2014. godine registrirana kao nematerijalno kulturno dobro - Rješenjem Ministarstva kulture upisana je u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.

Priča o nesretnoj ljubavi niže plemkinje Veronike Desinićke te velikaša Fridrika Celjskog kroz povijest je inspirirala brojne umjetnike, a kao plod te inspiracije nastala su mnogobrojna likovna, književna, dramska te druga umjetnička djela.
Pozivamo djecu osnovnoškolskog uzrasta da se prijave na naš natječaj svojim likovnim radovima inspiriranim ovom ljubavnom pričom.

Djeca imaju zadatak pročitati tekst legende koji se nalazi u nastavku natječaja te, koristeći vlastitu kreativnost i maštu, kao i likovno umijeće, uprizoriti priču u formi stripa.

Uvjet natječaja je da likovni radovi moraju biti napravljeni u formi stripa (minimalno dva crteža odnosno kadra koja mogu, ali ne moraju biti dopunjena tekstom).

Stripovi mogu biti izvedeni u bilo kojoj crtačkoj ili slikarskoj tehnici, na formatu papira A3 ili A4.

Natječaj traje do 15.09.2019.

Najuspješniji likovni radovi biti će proglašeni, objavljeni i nagrađeni u listopadu 2019. godine.

Radovi se šalju na adresu: Dvor Veliki Tabor, Košnički Hum 1, 49216 Desinić s naznakom „za likovni natječaj“

Uz rad potrebno je priložiti osnovne podatke o autoru likovnog djela: ime i prezime, datum rođenja, mjesto i adresa prebivališta, ime osnovne škole i razred te kontakt (broj telefona ili e-mail adresa).

Za sve dodatne informacije kontaktirajte nas putem e-mail adrese dvt@mhz.hr, renata.decman@mhz.hr, ili na broj telefona 049/374-971.

Prema legendi, nekada davno na prostoru Hrvatskog zagorja vladao je moćni ban, grof Herman II. Celjski. Njegov mladi sin Fridrik, jašući očevim posjedima zagledao se u nježnu zlatokosu ljepoticu Veroniku. Između Veronike i Fridrika buknula je uzajamna ljubav koja nije bila po volji starom Hermanu. Unatoč njegovom protivljenju, Fridrik i Veronika pobjegli su u grad Fridrihštajn u blizini Kočevja u Sloveniji gdje su se potajno vjenčali. Stari grof Herman ubrzo je doznao za njihovo vjenčanje te je poslao vojsku s nalogom da uhvate ljubavnike. Fridrik je uspio spasiti Veroniku iz grada, te je ona pobjegla preko Gorskoga kotara i Kalnika do seoca Sveta Margita. Fridrika su očevi vojnici uhvatili i zatvorili u Celjsku kulu, usku i visoku oko 23 m. Tu je bio zatvoren preko četiri godine. Od tada se ta kula zove Fridrikova kula. Veroniku su Hermanovi vojnici zatvorili u Velikom Taboru. Herman je nesretnu Veroniku optužio da je copernica koja je zavela njegova sina. Organizirano je suđenje koje je trajalo puna dva dana. U predvečerje drugog dana suci su izjavili: Gospodine bane! Na ovoj djevojci nema nikakve krivice, a kamoli zločina. Jedino što gaji veliku ljubav prema vašem sinu Fridriku. No, presvijetli bane, ljubav nikada nije bila grijeh, a kamoli zločin. Ljubav je jedna od najljepših ljudskih vrlina! Time je naš posao, presvijetli bane završen. Unatoč presudi, čim su suci krenuli prema izlazu, grof Herman izdao je nalog kaštelanu da ubiju Veroniku. U dvorištu Velikog Tabora postavili su drvenu posudu punu vode i u njoj utopili Veroniku. Njeno mrtvo tijelo uzidali su u zid koji spaja peterokutnu kulu s ulazom u dvorac. Ipak, čak se i danas, osobito u dugim zimskim noćima, u Velikom Taboru uz zavijanje vjetra čuje jecanje nesretne Veronike…

čitaj više

Zagorska ruža predstavljena u Ptuju

21. ožujka, 2019.

Već dugo vremena MUZEJI nisu samo ustanove koje pohranjuju prašne predmete iz prošlih vremena koji povremeno bivaju predstavljeni javnosti. Isto tako, ni ŠKOLE nisu više samo obrazovne ustanove, gdje učenici dobivaju nova znanja od nastavnika. Škole i muzeji intenzivirale su svoju suradnju, a iz godine u godinu traže sinergiju za najbolju moguću pripremu djece za posjet muzejima i galerijama.

Upravo radi što bolje suradnje ŠKOLA I MUZEJA, prošlog je petka i subote, 15. i 16. ožujka 2019. organizirana, treća po redu, međunarodna istoimena konferencija u Ptuju koja je okupila stotinjak sudionika, što muzealaca, što nastavnika i učitelja.

Organizator je bila slovenska agencija EDUCA u suradnji s četiri renomirane institucije iz Slovenije, Hrvatske i Srbije.

Svoja izvrsna iskustva u povezivanju škola i muzeja sudionicima su, na stručnim sekcijama konferencije, iznijele i naše kolegice, muzejske pedagoginje, Petra Šoltić iz Galerije Antuna Augustinčića i Kristina Pavlović iz Dvora Veliki Tabor. Pridružila im se i učiteljica mentorica, Božica Mandić iz OŠ Đure Prejca iz Desinića. Bilo je riječi o posebnim radionicama koje se izvode u navedenim muzejima, o projektu „Zagorska ruža“ koji je iznjedrio istoimenu dječju radijsku emisiju (https://www.youtube.com/watch?v=JOh9kX9xaiM ), te o Pikniku kod Veronikinog Ivana.

Među suvremenim pedagoškim izazovima u teoriji i praksi svakako je institucionalno partnerstvo - integracija ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja, osnovnog obrazovanja, gimnazije i strukovnog i srednjoškolskog obrazovanja, te obrazovanje odraslih s kulturnim i drugim institucijama, gdje je moguće doći u dodir s kulturnom baštinom.

Svrha takve integracije je kvalitetnije obrazovanje i osposobljavanje. Među tim institucijama poseban naglasak stavljen je na muzeje (u najširem smislu riječi). Zahvaljujući slovenskim muzejima, učitelji su već dobro poznati po mogućnostima koje muzej nudi za postizanje ciljeva kurikuluma. Također, rekord u Bijeloj knjizi o obrazovanju u Republici Sloveniji da je jedan od općih ciljeva obrazovanja "osigurati suradnju između obrazovnih institucija i šireg okruženja" i učestalo spominjanje muzeja i kulturne baštine u nastavnim programima (u kontekstu ciljeva, sadržaja ili sadržaja) didaktičke preporuke ili strategije poučavanja) na svim razinama obrazovanja, uputiti učitelje na česte posjete muzejima. Ipak, komplementarna nastavna statistika pokazuje da takva suradnja još nije dovoljno iskorištena.

čitaj više

Poetsko-glazbena večer

01. ožujka, 2019.

PONOVNO ĆE PJESNICI IZRICATI SVOJE STIHOVE U VELIKOME TABORU

Ožujak, mjesec kojemu se raduju romantične duše, za Dvor Veliki Tabor označava kako je došlo vrijeme za još jednu poetsko-glazbenu večer. Naime, izvrsno iskustvo susreta pjesnika, velikotaborske povijesti i glazbe od prošle godine, nastavlja se.

„Poslije Dana žena“ nazvan je ovaj susret. Što zbog jedne pjesme istoga naslova što zbog samog datuma održavanja priredbe. Jer, pjesnici će se, kao i njihova publika, ljubitelji poezije, u Dvoru Veliki Tabor naći u subotu, 9. ožujka 2019. godine i to od 18 sati.

U ugodnom, pomalo boemskom ozračju, uz čaj, kuhano vino i kiflice, svoje će pjesme interpretirati Darija Žilić, Lana Derkač, Mirjana Mikulec i Davor Šalat.

Za glazbeni dio večeri, u dvostrukoj ulozi pjesnikinje i muzičarke, pobrinut će se Darija Žilić, dok će kroz pripremljeni program slušatelje i sudionike voditi muzejska pedagoginja u Dvoru Veliki Tabor, Kristina Pavlović.


A evo i nekoliko rečenica o svakoj gošći i gostu ove poetsko-glazbene večeri:



DARIJA ŽILIĆ - rođena je 1972. u Zagrebu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest i komparativna književnost). Piše poeziju, kritiku i esejistiku. Dugogodišnja voditeljica programa „Mama čita“ u Multimedijalnom institutu u Zagrebu. U periodici objavljivala eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu te brojne intervjue. Prijevodi suvremene američke, slovenske, britanske i arapske poezije objavljeni su joj na Trećem programu Hrvatskog radija, te u časopisima Književna republika i Riječi. Njezine, pak, pjesme prevođene su na talijanski, slovenski, slovački i engleski jezik.

LANA DERKAČ - hrvatska je književnica rođena Požegi, 1969. godine. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana je te uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je u brojnim međunarodnim pjesničkim festivalima i književnim događanjima, te na hrvatskoj pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani i Jadranski književni susreti. Nagrađivana je, uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Tekstovi su joj prevedeni na 18 jezika, među ostalim na arapski, švedski, španjolski i engleski, talijanski, francuski, te mađarski i njemački jezik.

MIRJANA MIKULEC – hrvatska je pjesnikinja i prozaistica, rođena je 1959. u Oroslavju, gdje i danas živi. Dopredsjednica je Hrvatskozagorskoga književnog društva te članica predsjedništva Društva za promicanje kajkavskog stvaralaštva Kajkaviana. Pjesme i kratke priče objavljuje u časopisima, zbornicima i pjesničkim izborima, te sudjeluje na recitalima i književnim natječajima. Do sada je objavila tri zbirke pjesama, a izbor iz kajkavske poezije objavljen joj je u časopisu za književnost umjetnost i kulturu KAJ.

DAVOR ŠALAT - je pjesnik, književni kritičar i esejist te prevodi sa španjolskoga jezika. Rođen je u Dubrovniku 1968. godine, a cijeli je život proveo u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, i to komparativnu književnost, španjolski jezik i književnost. Novinar je i urednik na Hrvatskome radiju - Radiju Sljeme. Uređuje vijesti i Zagrebački dnevnik, kao i emisiju "Poezija", te radi priloge o raznim gradskim i kulturnim temama. Pjesme, eseji i književne kritike prevođene su mu na engleski, njemački, španjolski, talijanski, francuski, poljski, bugarski i litvanski jezik.

čitaj više